Hrvatski | English

Kad su nacrti mirisali na tuš – žene u inženjerstvu

Neobičan početak za ženu u inženjerstvu

Prije više od trideset godina jedna je tek diplomirana građevinska inženjerka dobila posao koji se može nazvati samo neobičnim prvim poslom – pridružila se projektnom timu hidroelektrane Ertan u Kini. Bio je to važan korak za žene u inženjerstvu i dokaz da znanje i upornost otvaraju vrata.

To nije bio tek još jedan projekt. Bila je to jedna od najvećih hidroelektrana u Aziji, izazov koji je oblikovao i struku i karakter. Nije bilo mobitela ni e-maila, a AutoCAD se tek pojavljivao. Komuniciralo se faksom i na dugim koordinacijskim sastancima, među hrpama nacrta.

Između pausa i prvih digitalnih linija

Tehnički nacrti stizali su avionom iz Njemačke, otisnuti na pausu – tankom, prozirnom papiru koji ne oprašta greške. Svaki se ispravak radio ručno: žiletom, mirnom rukom i punom koncentracijom.

Uskoro su stigla i prva računala. AutoCAD se instalirao, isprva oprezno – pola tima još je crtalo tušem, a ostali su isprobavali digitalno crtanje. Ti pionirski pokušaji oblikovali su generaciju inženjerki koje su povezivale tradiciju i novo.

Najmlađa – i jedina žena na gradilištu

Biti najmlađa inženjerka – i jedina žena – značilo je da se poštovanje mora zaslužiti tiho, znanjem i dosljednošću. Znatiželja i usredotočenost često su vodile do mentoriranja mlađih kolega i inženjera pripravnika iz Njemačke koji su dolazili u Kinu po iskustvo.

Ta rana suradnja pokazala je da žene u inženjerstvu dijele više od tehničkog znanja – dijele izdržljivost, poštenje i hrabrost da pripadaju.

Od linija na pausu do samopouzdanja

I godinama kasnije miris tuša i pausa ostaje nezaboravan. Bilo je to vrijeme bez prečaca – kad su strpljenje, znatiželja i točnost gradili i mostove i karakter. Nije bilo hashtagova, kampanja ni slogana o osnaživanju žena – samo žene koje su svoju snagu dokazivale znanjem i radom, često tiho, na mjestima gdje se poštovanje zaslužuje, a ne dobiva.

Danas mnogi glasno govore o ravnopravnosti. Mi smo je tada jednostavno živjele – u blatnjavim čizmama, kroz neprospavane noći i s nacrtima koji su morali biti savršeni prije izlaska sunca. Tehnologija je sve promijenila, ali bit žena u inženjerstvu ostala je ista: pravo samopouzdanje raste iz znanja, a ne iz konferencija.

Pročitaj još: Vanja Keindl – fizika zgrade i energetska učinkovitost · Umijeće kretanja · Vanja Keindl – inženjerka i termografija

O autorici: Vanja Keindl, dipl. ing. građ. – fizika zgrade i energetska učinkovitost · KEINDL BAU