Hrvatski | English

Čamac je skliznuo pod stijenu, a dan je ostao iza nas.

Najprije je nestalo svjetla, pa topline, pa riječi. Ostala je samo voda, crna i mirna, i veslo koje je u nju zaranjalo sporo, kao da broji. Svaki zaveslaj vraćao mi se iz tame dvaput: jednom kao zvuk, drugi put kao misao.

Zvuk mi je posao. Vrijeme odjeka, apsorpcija i decibeli: sve što prostor radi s glasom pretvaram u brojeve i tablice. Ovdje sam prvi put poželjela da ostane samo zvuk. Da kamen star milijunima godina ponavlja što mu kažeš, polako i bez žurbe, i da to nitko ne mora izračunati.

Kad smo izašli na svjetlo, stijene su opet bile zelene, nebo opet sivo, a voda opet samo voda. Ali odjek je ostao. Nosim ga i sad, kad je u uredu tiho.

Sljedeći put: Kiša. Hanoi, gdje se grad ne sklanja, nego nastavlja.

Serija Magic of Vietnam: I. Odjek · II. Kiša · III. Svjetlo