Hrvatski | English

U Hoi Anu se navečer svjetla ne pale. Vješaju se.

Kad sunce zađe za rijeku Thu Bon, iznad ulica zasvijetle stotine lampiona od svile i bambusa, crveni, žuti i zeleni. Grad koji je danju sparan i bučan noću se smiri i dobije drugu boju.

Svjetlo mi je posao. Računam koliko ga ulazi kroz prozor, koliko topline unosi i kako spriječiti da se soba ljeti pregrije. U tim proračunima svjetlo je broj. Ulica u Hoi Anu ne bi prošla nijedan proračun rasvjete, a na njoj se vidi sve što treba.

Na obali se prodaju papirnati lampioni sa svijećom. Spustiš ga na vodu i pustiš. Do kraja večeri rijeka je puna malih plamenova, i svaki pluta na svoju stranu.

Most iznad njih je osvijetljen i miran. Njegov odraz u vodi nije.

U hotelu sam upalila svjetlo u sobi. Bilo je bijelo, jako i potpuno točno. I nekako premalo.

Sljedeći put: Okus. Vijetnam koji se ne gleda, nego jede.

Serija Magic of Vietnam: I. Odjek · II. Kiša · III. Svjetlo